Proces starenja normalna je fiziološka pojava i traje neprekidno od začeća do kraja života. Tokom starenja događaju se određene fiziološke promjene, a najmanje polovina promjena koje se pripisuju starenju može se povezati s neaktivnošću. Uvriježeno je mišljenje da je starost prepreka za fizičku aktivnost i vježbanje. Danas je dokazano kako redovna tjelesna aktivnost može pridonijeti mnogim pozitivnim promjenama i boljoj fizičkoj sposobnosti kod starijih jednako kao i kod mlađih ljudi u svrhu očuvanja njihove funkcionalne sposobnosti. Aktivniji životni stil može spriječiti mnoge od negativnih posljedica koje starenje ima na zdravlje te povećati kvalitet življenja. Prednost bi trebalo dati onim sadržajima koji potiču funkcionalno poboljšanje rada srca, krvotoka i disanja, a koje je moguće uvrstiti u svakidašnje aktivnosti (npr. šetnja, igra s djecom, vrtlarenje). Vježbe za održavanje mišićne snage kojima se pokreću velike mišićne grupe važne su za pravilno držanje tijela i obavljanje svakidašnjih aktivnosti. Nadalje, vježbe fleksibilnosti važne su zato što održavaju pokretljivost u zglobovima, a vježbe koordinacije i ravnoteže također su preporučljive u starijoj dobi jer smanjuju opasnost od padova. Tjelovježba bi se trebala provoditi najmanje 2 do 3 puta sedmično, a još bolje svaki dan te bi trebala trajati od 15 do 30 minuta. Dovoljno pravilnog kretanja, rekreativno bavljenje sportom, umjeren rad bez pretjeranoga mehaničkog opterećenja zglobova, snažni mišići i normalna tjelesna masa najbolji su način očuvanje tjelesne funkcionalnosti i u trećoj životnoj dobi.
Degenerativne promjene se najprije razvijaju na hrskavici i koštanim dijelovima na kojima nastaju nove koštane izrasline. Tim su promjenama najviše podložni zglobovi koji su i najviše opterećeni, iako se mogu javiti i na ostalim zglobovima. Prema učestalosti zahvaćenosti pojedinih zglobova, na prvom je mjestu koljeno, slijede zglob kuka i stopalo. Bol je glavni i najčešći simptom koji se u početku pojavljuje samo pri velikim opterećenjima zglobova, a na kraju postaje sve jači i stalan. Statistike pokazuju da je čak 80% ljudi barem jedanput u životu imalo krstobolju, koja ne mora neophodno biti povezana s promjenama u zglobovima ili pak na međukičmenim diskovima.